Slavlje jezika u Selcima

Svehrvatska jezično-pjesnička smotra Croatia rediviva ča-kaj-što koju je godine 1991. utemeljio hrvatski pjesnik, liječnik i diplomat Drago Štambuk, održana je 28. put u Selcima na Braču, u 10. kolovoza. Smotra je održana pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića.

Croatia rediviva ča-kaj-što, baštinski dani hrvatska je pjesnička manifestacija utemeljena na ideji trojstvenosti i koineizacije hrvatskoga jezika te okuplja pjesnike svih hrvatskih narječja koja na književničkoj razini traju kao književni jezici. Zlatna formula hrvatskoga jezika ča–kaj–što, na kojoj se smotra temelji, prema Štambukovim riječima, označava trojstvenu, sinkrono-dijakronijsku narav hrvatskoga jezika. Štambuk je pozvao Ministarstvo kulture i njegovo vijeće za nematerijalnu kulturnu baštinu da se odredi prema zlatnoj formuli, jer dugo očekivana registracija pomogla bi u njezinu širem prihvaćanju.

Sudionici smotre s utemeljiteljem Dragom Štambukom

Ovogodišnji jezično-pjesnički skup bio je u znaku 75. obljetnice paljenja Selaca od talijanske okupacijske vojske, 9. kolovoza 1943. U osvrtu na taj događaj utemeljitelj smotre ukazao je na važnu ulogu tadašnjega načelnika Selaca Ivana Štambuka i župnika Luke Trebotića, koji su se tada, kako je rekao, samoprijegorno žrtvovali. „Što je sa žrtvovanjem naših predaka i otaca danas? Što bi kazali da su ovdje s nama, bi li bili zadovoljni učinjenim, nezadovoljni neučinjenim i razočarani demografskim pražnjenjem našega kamenoga gnijezda“, zapitao je Štambuk. Naime, kako je istaknuo u govoru na početku manifestacije, postoje događaji ili trenuci u životima naroda ili zajednica koji oštro dijele povijesno vrijeme na ono prije i na ono poslije rečenih događaja. Takav trenutak južnoamerički andski narod Inka zove pachakuti, gdje na jeziku kečua pacha znači svijet, vrijeme ili mjesto, a kuti preokret, prekretnicu ili revoluciju. Pachakuti znači i preslagivanje, mijenjanje svijeta u slijedu žestokih, prevratnih događaja koji mogu značiti katastrofu ili pak obnovu.

„Zašto večeras u Selcima zazivati Inke i njihov pogled na svjetsku povijest i njezine rupture ili diskontinuitete?“, zapitao se Štambuk. „Upravo stoga što obilježavamo 75. godišnjicu talijanskoga paljenja rodnih nam Selaca, koje za naše malo veliko mjesto, naš kameni gradić, našu životnu ljubav i opsesiju, znači istinski pachakuti – kataklizmu i katastrofu koju je nemoguće riječima opisati, već samo u tišini i molitvi predstaviti kao zaziv zle, ali i više sudbine; meditacijom, poetskom riječju dozvati i ocrtati svojim intuitivnim bićem.“

Štoviše, istaknuo je Štambuk, paljenje Selaca i inih bračkih mjesta samo je dionica u dugoj povijesti patnje i muke hrvatskoga naroda. S toga političko-društvenog aspekta izvire i osnovna ideja stare i časne smotre, koja, prema Štambukovim riječima, toliko puta bje pred prijetnjom gašenja, no uvijek iznova uskrsla bi poput feniksa, napajana osobnom ljubavlju i potporom onih u Selcima i drugdje koji prepoznaju i razumiju njezino značenje za hrvatski jezik i hrvatsku razlistalu i bogatu književnu „ča–kaj–što“ riječ. Stoga, istaknuo je u ovogodišnjem govoru utemeljitelj, neka sistole zanosa ne smjenjuju dijastole umora i malodušja; primajmo kardiotonik ljubavi iz uzajamne povezanosti i istinskog zajedništva koje nas sinergijski hrabri i potiče na velika djela, nesebično davanje svojoj veličanstvenoj, jedinoj Domovini i svijetu koji je grli.

Pachakuti je to, prekretnica, preslagivanje i mijenjanje svijeta.

Croatia rediviva – oživjela Hrvatska

Nakon govora utemeljitelja manifestacije nazočne je pozdravio načelnik Selaca Ivan Marijančević, istaknuvši: „Naša Croatia rediviva, rođena u krvavom Uskrsu 1990, kada je cijela zemlja bila zavijena u crno i borila se s premoćnim agresorom za svoj suverenitet, glasno je progovorila i zagovarala jedinstvo svih Hrvata u tri jezična idioma. Godinama poslije njezin ponosni glas postao je i njezin krik, koji često ne čujemo. Oglušujemo se na poziv za ujedinjenjem, na poziv za formiranjem zlatne formule hrvatskoga jezika. Možda se sramimo sebe i svoga identiteta? Ništa to nije čudno. Godinama nas uvjeravaju da smo mali i nevažni, na karti Europe jedva vidljivi, na svjetskoj nevidljivi. Sramimo se svoga identiteta, svoga bogatog kulturnog nasljeđa, ispričavamo se komu stignemo samo da ugodimo velikima. Što imamo od svega toga danas? Napaćenu, izmučenu, raseljenu i razjedinjenu domovinu, gotovo slomljena duha. Croatia rediviva u prijevodu znači oživjela Hrvatska. Nastavimo hraniti nacionalni ponos i svoje domoljublje.“

Ovogodišnji poeta oliveatus Zvonimir Sutlović

U ime Društva hrvatskih književnika sudionike je pozdravila književnica i novinarka Božica Brkan, a u ime hrvatskoga PEN-a predsjednik te nevladine udruge Tomica Bajsić. Savjetnik predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak istaknuo je: „Croatia rediviva misao je koja poziva na oživljavanje Hrvatske i sve ono što ta poruka nosi. Hrvatska je doista oživjela. Hrvatska je ozdravljena nakon onoga što se događalo zadnjih mjesec dana, nakon širenja kvadratića i kockica u najzabačenije selo. Hrvatska ima perspektivu. Sama ju je iznjedrila iz sebe.“

Pjesničku smotru pohodila je i Drinka Burić, osobna izaslanica ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. U ime HAZU na manifestaciji je sudjelovao akademik Luko Paljetak, a sve je uveličao i umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk.

Pjesničko hodočašće

Kako se uobičajilo na ovoj dugogodišnjoj manifestaciji, poetski niz nastupâ pjesnikâ započeo je tradicionalno pjesmom Maslina bračkoga velikana i književnika Vladimira Nazora, koju je interpretirao prvak drame Hrvatskoga narodnog kazališta Dragan Despot. Odjekuju znakoviti i moćni stihovi pod bračkim zvjezdanim nebom: „Zazeleni se lijepi vinograd mojega oca,/ Ovjenčan maslinâ vijencem; - pod njime sanjari dječak.“

Naime, jedinstvenost bračke jezično-književne manifestacije jest i u tome što Drago Štambuk u ime organizatora jednog od nastupajućih pjesnika (iz svih triju hrvatskih književnih idioma) proglašava slavodobitnikom i ovjenčava maslinovim vijencem pa izabrani/ca postaje poeta oliveatus (olivatus). Uz to, stihovi po osobnom izboru poete oliveatusa graviraju se u mramornu ploču koja se potom stavlja na Zid od poezije na središnjem Trgu Stjepana Radića u Selcima.

Tako je ove godine otkrivena ploča prošlogodišnjega, 27. oliveatusa Tomislava Domovića, koji izabra ove uklesane stihove: „Pjesmom ću te osvijetliti / stihom ću te razgoriti u gorućem grmu / svijet će svijetliti pobirući tvoje ugarke“. Božica Brkan prikazala je Domovićevo književno stvaralaštvo, a sam je lanjski ovjenčanik potom kazivao pregršt svojih najnovijih ljubavnih stihova. U završnici prvoga dijela nastupila je hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica Anja Šovagović-Despot izvevši baladu Baba cmizdri pod galgami iz Krležinih Balada Petrice Kerempuha.

Ploviti vasionom, modrim nebosklonom, i zbrajati zvijezde repatice u poetskoj žetvi – zadaća je istinskoga pjesnika, istaknuo je u jednom ranijem izlaganju Drago Štambuk. Plovidba kao metafora pjesništva, kao kretanje, kao dolazak, pristanak na neki otok. Metafora je to poznata u simbolici Odisejeva morskoga putešestvija i traganja za Itakom.

Teška je sudbina pjesnika, od antike (na Braču nisu pronađene kolonije starih Grka) pa do suvremenoga post-postmodernoga trenutka u kojem, citirajući proročanske Nietzscheove riječi, živimo u vremenima koja nemaju smisla.

Drago Štambuk napisao je u svojem najnovijem djelu Theurgia: „Itaka više nije mjesto, ona je san utkan u sjećanje pomućenog svijeta koji hlupi mitove o svojoj strpljivosti i izdržljivosti, kadšto i o ljubavi koja se pretvara u ništetni prah.“

Dakle, i pjesnički i ljudski, valja ustrajati. Tako su i ove godine na Brač, u kamena i mitska Selca, iz čijih rafinirano lijepih i ranjenih palača odjekuje bolna tišina prošlosti, doplovili iz različitih hrvatskih krajeva na svojevrsno pjesničko hodočašće pjesnikinje i pjesnici koji stvaraju na nekoj od triju dionica hrvatske ča–kaj–što književne riječi.

Svoje su stihove kazivali: Silvija Buvinić, Vera Grgac, Danijela de Micheli Vitturi, Sanja Mošić, Marko Gregur, Stanko Krnjić, Vlasta Vrandečić Lebarić, Tomislav Čadež, akademik Luko Paljetak, mons. Stanko Jerčić zajedno s Anuškom Paljetak, Radovan Tadej, Božica Brkan, Ninoslav Žagar, Drago Štambuk, Katarina Jakšić, Zvonimir Sutlović, Tomica Bajsić i Vjekoslava Jurdana. 

U kamenoj čaroliji Selaca, pod južnim zvijezdama kolovoske noći, pomno ih je pratila publika koja poznaje i cijeni poeziju.

Laureat s otoka Iža

Uslijedio je predah u kojemu se prosudbeno vijeće povuklo kako bi izabralo novoga/u ovjenčanika/ovjenčanicu maslinovim vijencem. Bila je to u posljednje vrijeme jedna od najizjednačenijih smotri pa je vijeće u sastavu: utemeljitelj Drago Štambuk i oliveati Luko Paljetak i Tomislav Domović imalo tešku zadaću. 

Za to vrijeme publika je uživala u posebnomu pjesničko-glazbenom programu. Gitaru je svirao selački župnik Andro Ursić. Nastup su obogatila i djeca iz tamošnje osnovne škole, pa su na manifestaciji prezentirale svoje pjesničke pokušaje učenice Marta Mančić i Sanda Šiljeg pod mentorstvom učiteljice Milene Mošić i Luciana Bošković pod mentorstvom učiteljice Doris Bošković. To je veoma znakovit čin Redivive, usmjeren iscjeljivanju rana demografskoga pražnjenja otočkoga kamenoga gnijezda. Stoga, prvi stih iz pjesme Kosić osmogodišnje Luciane Bošković, „iz gnizda je ispa tić“ nije konačna presuda Riječi i Životu, koja živi usprkos svima i svemu. Pa i sama pjesma završava sretno, naime preživljavanjem sićušne ptičice.

Nakon završenoga vijećanja, prosudbeno povjerenstvo je, među iznimno kvalitetnim kandidatima, odabralo Zvonimira Sutlovića, pjesnika s otoka Iža, koji se izdvojio autentičnošću svojega glasa i maestralnom interpretacijom pjesme Čekanje na mulu, objavljene 2017. u zbirci O ljubavi i vrimenu.

Time je nakon duljega vremena, na ovoj manifestaciji ovjenčan maslinovim vijencem jedan čakavac. I to s otoka. Pa i sâm Drago Štambuk u Theurgiji zaključuje: „Itaka je motiv i volja, svrha slobode, razlog putovanja.“ Ovogodišnje izdanje manifestacije Croatia rediviva ča–kaj–što završilo je zajedničkim fotografiranjem svih sudionika te svečanom večerom i pjesničkim druženjem.